Nazovite me kukavicom, ali meni je ovo sve postalo malo prejavno. Ne očekujem da ćete razumjeti. Ne tražim ništa. Pisala sam ovo čisto zbog sebe, i kao što rekoh, postalo je malo prejavno. Otvorit ću novi blog najvjerojatnije, ali vi nećete znati za njega. Dosta mi je ovih krugova. Osjećam da je vrijeme za novi početak. Početak u kojemu sam ja ja. Ovdje to nisam mogla biti. Ne potpuno. Gotovo nitko nije ono što je. Da, da...svi se vi držite onih priča kako ste posebni, bla bla...zna sve to. Čula sam i pročitala više puta. Ali, nemojte se previše zavaravati. Naravno da me ne volite, pa ne volim ni ja vas...ako vam to išta znači. Život...mi je krenuo na bolje. Napokon. I ne želim ga potratiti u svijetu mašte. Ne želim ga prespavati! Želim biti ona stara, ona djevojka koja radi sranja i živi život punim plućima. I bit ću to, hoću. Obećajem. Možete se zgražati nad činjenicom da pušim, ili bilo što takvo, no ipak...što god vi rekli - ovaj život je moj. I samo jedan. Potrošit ću ga kako god meni padne na pamet. Ne želim slušati ili biti predmet predrasuda, to nema smisla. Ne želim šutjeti o stvarima koje mi smetaju, ni to nema smisla. Nikad nisam i neću biti ovca. Klošarit ću se gradom subotom navečer s cigaretom i čašom vodke u ruci sa svojom klošarskim prijateljima i prijateljicama. Zašto? Zato što ja to želim. A ja mogu sve ako to poželim. Koliko god umišljeno zvučalo. Pozdravljam vas, i nadam se da nisam nikoga uvrijedila ovime...i ako jesam, zaboli me. Ako imate što za reći, ili mislite da je vaš novi post vrijedan mog čitanja, javite ovdje.